ANKSIOZNOST
ŠTA JE ANKSIOZNOST?
Anksioznost se pre svega odnosi na određenu zabrinutost koje je vezana za budućnsot, tj. vezuje se za određenu pretnju koja se može desiti u bližoj ili daljoj budućnosti. Povezano je sa osećanjem da nešto u budućnosti može biti opasno za nju/njega ili neku njima značajnu osobu. Reč je o dosta apstraktnom pojmu koji se odnosi na nedefinisanu strepnju od nečeg što može biti pretnja za osobu i njene vrednosti, pa se zove i ,,slobodno lebdeća anksioznost”.
Lora Perls anksioznost povezuje sa nedostatkom podrške tokom iskustva kontakta. Kada nedostaje neophodan nivo samopodrške ili podrške iz okruženja pojavljuje se anksioznost. U geštalt terapiji važan je termin uzbuđenja tokom ciklusa iskustva ili kontakta. Međutim, ako to uzbuđenje koje osoba oseća kada želi da uradi nešto, bude zaustavljeno ili blokirano iz bilo kog razloga može dovesti do anksioznosti, zbog toga što postoje potrebe ili želje koje nisu realizovane. U tom slučaju anksioznost je manifestacija blokiranog uzbuđenja usled prekida kreativnog rasta i razvoja. Takođe, ako dođe do zastoja, prekida prilikom suočavanja sa određenim izazovima ili postoji strah od prelaska na sledeću razvojnu fazu, može se pojaviti anksioznost.
To je često proces pri kom dolazi do smanjenja prirodnog uzbuđenja i entuzijazma koje prelaze u anksioznost, agoniju i strah. Ako se javljaju neprestano neko vreme, postaju hronični obrasci. Ovi obrasci zaustavljaju razvoj potencijala i mogućnosti prikladnog zadovoljenja potreba, što za rezultat ima hronično nezadovoljstvo koje može da dosegne tačku u kojoj dolazi do gubitka osećaja vitalnosti.
Ljudi koji određeni vremenski period ili ceo život osećaju pojačanu anksioznost opisuju je kao kontinuiranu zabrinutost za budućnost sopstvenu ili bliskih ljudi, pa čak i onih koji im nisu mnogo bliski. Sve može postati razlog za brigu, da li će se nekom desiti nešto loše, često da bi osetili da imaju uticaj, kontrolu, što im daje određenu dozu sigurnosti sa jedne strane, ali prepravljujuću i stalnu uznemirenost sa druge strane. Na telesnom nivo mogu osetiti treperenje, pritisak, bol i sl. u različitim delovima tela, često i simptome otežanog disanja i u ekstremnim slučajevima utisak da ne mogu da udahnu vazduh i da će se ugušiti.

KAKO SE SVE MOŽE MANIFESTOVATI ANKSIOZNOST?
Anksioznost koja traje može da bude na nivou postavljanja zahteva i očekivanja od sebe, u smislu da drugima nešto može da se dogodi, ali ne sme baš meni. Osobe mogu da očekuju od sebe nešto u nekom aspektu života koji je njima važan, na pr. posao pa očekivanje od sebe ,,Ne smem nikad ispasti glup/a.” Zatim ,,Ne smem nikad pokazati slabost.” ,,Ne smem biti povređen/a.” Osobe često očekuju garanciju i smatraju da će to pomoći da im se ne dese određene stvari koje ne žele, a na taj način samo otežavaju i sopstvene strahove pojačavaju.
U zavisnosti od toga da li je osoba posebno fokusirana na jedan aspekt života koji joj je posebno značajan, na pr. da bude pametan/a, pa razvije strah od negativne procene drugih. Prvo može da izbegne neke situacije gde postoji mogućnost od procene, onda se nekad izloži i doživi i negativne i pozitivne komentare, ali iz prethodnog straha negativni komentari se uvećavaju, osoba potvrđuje sopstvenih strah i počinje da izbegava sve više situacija gde misli da može da bude procenjena, što dovodi do sužavanja iskustva i nemogućnosti da osoba raste i razvija se.
Takođe, ako je osoba imala iskustvo da joj je anksioznost značila i donela dobre stvari, kao da je na pr. od straha od padanja na ispitu mnogo učila, što joj je donelo dobre ocene i diplomu. U geštalt terapiji to nazivamo kreativnom adaptacijom u jednom zahtevnom trenutku. Ako osoba kreativnu adaptaciju koja joj je u jednoj životnoj fazi značila i bila joj korisna, počne da primenjuje i u drugim životnim fazama kada se okolnosti promene može dovesti osobu do zastoja i do gubitka spontanosti i odgovaranja na trenutne životne okolnosti onakve kakve jesu. Osoba nije prisutna u onome što se dešava sada i ovde.
U geštalt terapiji koristimo pojam ciklus iskustva ili ciklusa kontak za jednu radnju, na pr. prepoznavanje senzacija u telu, svesnost šta one za nas znače, gladni smo, žedni , imamo neku intelektualnu potrebu, radnu obavezu i sl. Posle svesnosti o tome šta ti signali u telu znače nama, mi mobilišemo našu energiju, izvršavamo akciju da zadovoljimo potrebu, budemo u punom kontaktu, osećamo zadovoljstvo, povlačimo se u prostor plodne praznine i ulazimo u sledeći kontakt. Anksioznost može da dovede do prekida u bilo kojoj fazi ciklusa kontakta i onemogući osobu da realizuje neku sopstvenu potrebu ili želju i razvija potencijal. Od izbegavanja prepoznavanja sopstvenih potreba i emocija u predkontaku, do izbegavanja kontakta sa sredinom na način da tu energiju okrenemo ka sebi, do izbegavanja zahvalnosti, plodne praznine zbog anksioznosti od procesa asimilacije, usporavanje, neaktivnosti na taj način što odlazimo u sledeću aktivnost (radoholija)… U punom kontaktu osobe često mogu osećati anksioznost od gubitka kontrole, prepuštanja, otvaranja drugoj osobi, ranjivosti, straha od napuštanja što može da dovede osobu do zatvaranja i gubljenja mogućnosti da ostvari pune i hranljive kontakte sa drugim ljudima.
Strah od uništavanja stvara anksioznost, te će se neispoljenja energija ili zdrava agresije pre punog kontakta okrenuti ka sopstvenom telu ili ličnosti ili neprijateljstvom prema nekom iz okruženja. Ova vraćena energija će se ispoljiti kroz neki vid autodestruktivnog ponašanja: samopovređivanja, masturbacije, psihosomatska oboljenja, samoubistva, odrđene tipove mazohizma, kompulsivnosti, izbegavanja osećanja, samokontrole. Brigu često navode kao jednu od strategija za izbegavanje kontakta sa dubljim osećanjima.

Hronična briga jeste nešto što je između zabrinutosti i anksioznosti, a odnosi se na ljude koji stalno o nečemu brinu, rekli bismo brige radi. To je neki način koji im je nekad bio koristan ili su imali model, osobu koja je imala takav način funkcionisanja, pa ga oni primenjuju nesvesno po ugledu na tu osobu ili period kada im je koristilo, a ne primećuju da su se okolnosti i oni sami promenili i da im takav način kognitivnog izbegavanja kontakta sa emocijama više nije potreban. Oni često vrte iste teme, jedne teme zamenjuju drugima, ne dolaze do rešenja, jer imaju magijsko uverenje da će na taj način biti spremniji na nevolje kada do njih dođe ili će na taj način sprečiti da im se nešto loše desi.
Anksioznost još može da se manifestuje kroz doživljaj magle, tame, praznine, besmisla, gomilanja strahova, izbegavanje iskustava i situacija koje osobe doživljavaju kao potencijalno preteće, što onda postaje dodatna teškoća, zbog prisutnosti straha i brige od same anksioznosti. Obično se plaše da će biti anksiozni, a onda se desi situacija da budu, što im potvrđuje njihovo početno uverenje i ulaze u ,,začarani krug”.
KADA SE TREBA OBRATITI ZA STRUČNU POMOĆ?
Određeni nivo straha, brige i anksioznosti može da bude podrška osobi u smislu da su ta osećanja u redu kada su u skladu sa realnošću. Postoje situacije kada je strah zaštita i omogućava oprez. Anksioznost je korisna kada je stimulišuća trema i pokreće osobu, kao na pr. u ispitnim situacijama, kada obezbeđuje da se osoba priprema za nešto i unapređuje sopstvena znanja i veštine..
Anksioznost postaje problem kada počinje da okupira osobu i kada se razvije strah od straha i dovodi do izbegavanja iskustava i situacija. Ako se osobi sužava iskustvo i počne da izbegava situacije, vreme je da se obrati za stručnu pomoć.

GEŠTALT PSIHOTERAPIJA I ANKSIOZNOST
U geštalt psihoterapiji je jedan od najznačjnih aspekata kvalitet odnosa psihoterapeuta i klijenta, tj. način na koji ostvaruju kontakt i njihova relacija. Podržavajući odnos je jedan od najznačajnih izvora podrške za prevazilaženje anksioznosti i ublažavanja njenih štetnih uticaja na osobu.
Glavni cilj je dobiti dovljno podrške od terapeuta, iz okruženja i samopodrške da bi zaustavljeno uzbuđenje postalo aktivno uzbuđenje. Kada klijent dobije dovoljno podrške i oseti da je spreman za izlaganje, uz podršku terapeuta se priprema za izlažuće situacije i terapeut sa klijentima analizira ishode i pruža podršku i razvija samopodršku za sledeća izlaganja, dok klijent ne bude spreman da sve radi samostalno.
Cilj je razvoj potencijala i rad na svesnosti osobe o sopstvenim kapacitetima za zdravo funkcionisanje.
Ljudska bića su po prirodi konstruktivna, pa im je i za prevazilaženje anksioznosti, kao i brojnih drugih teškoća potrebna podrška okoline za lični razvoj.
Razvijanje odnosa je cilj geštalt psihoterapeuta u radu sa klijentima, a negujući odnos je ono što pomaže u lečenju anksioznosti. Geštalt psihoterapeuti podržavaju klijente, sopstvenim prisustvom u sada i ovde da pronađu reči za simptome, senzacije i osećanja koja su telu. Zajedno sede i bivaju u polju neizvesnosti, kako bi klijenti imali iskustvo da je neizvesnost moguće izdržati i taj kapacitet koristili u svakodnevnom životu.
Bojana Brkić Stojanović,
geštalt psihoterapeut