Pandemija, panika i kontakt
Ljudi na našim prostorima, kao i na mnogim drugim su prošli kroz brojne krize i kao da je kratak period između njih. Imamo u iskustvu ratna stanja, poplave i mnoga druga. Ono što mi je ostalo u sećanju jeste da smo se nekako u tim periodima više povezivali i zajedno uspevali da pravezilazimo teškoće. Nekako se najviše sećam izlazak na mostove tokom bombardovanja i kako smo pomagali jedni drugima tokom rata u Hrvatskoj. Ovih dana se suočavamo sa jednom novom krizom, koja je u skladu sa vremnom u kom živimo. Ova kriza nas poziva na manje kontakta i poziva nas u izolaciju. To je sa jedne strane, dok nas sa druge strane vraća brizi o našem zdravlju, o zdravlji bliskih ljudi, kao i ljudi u okruženju i državi. Navodi nas da zastanemo, da fokus sa brojnih obaveza, fokusiranosti na posao i materijalnu zaradu prebacimo na kontakt sa sobom i nama bliskim ljudima. Već su se drugi potrudili da nam osmisle brojne sadržaje online kao što su: e-knige, online vežbanje, koncerti i sl. Pored toga ostaje nam još mnogo prostora za ličnu kreativnost.
Ono što većina ljudi komentariše jeste kupovina namirnica, zakazani događaji, odlasci na posao ili rad od kuće, da li voditi decu u vrtiće, škole i sl. Čini mi se da je ovde važna svesnost, kontakt sa sobom i realnošću. Više panike, ne znači da smanjujemo mogućnost da ćemo biti zaraženi. Međutim, sa druge strane prirodna je potreba čoveka da pokuša da se ,,pripremi“ koliko može i iskontroliše bar neke stvari, u odnosu na one koje nisu u njegovoj moći. Prema tome, u kriznoj kao i u drugim situacijama jeste bitno pokušati balansirati sa različitim stvarima od biranja izvora informisanja, odlučivanja o ostajanju kod kuće, kupovini lekova i namirnica i sl. Na pr. kada razmislim o sebi u redu mi je da imam namirnica u rezervi, ali smatram da to ne treba da bude količina za narednih 6 meseci ili saslušaću informacije o trenutnom stanju kod nas i u svetu jednom dnevno, ali svakako neću samo to raditi tokom celog dana. Iz iskustva znam da imamo kapictet da se izborimo sa kriznim situacijama, možda se nekad bolje snalazimo u tim situacijama, nego u redovnim oklonostima. Ono što primećujem je da to već radimo. Mnogo ličnih inacijativa i pozivanja na odgovrnost i brigu o sebi i drugima. Odgovorno se povlačimo i na taj način pokušavamo da delujemo preventivno. Nove oklnosti su i prilke za nova iskustva i ideje. Možda ćemo uskoro i mi kao meni omiljeni i dragi Italijani pevati, svirati i igrati na terasama i pored prozora, jer ples i muzika su jako dobar lek. 🙂
U narednom periodu prednost imaju skype susreti!